Eterijum

Otadžbina

Majko

Ne plači

Stegni grudi

Nek plaču malo ljudi

Ne kidaj duše deo

Ne sklanjaj lepote veo

Majko

Kriva si

Pustila si decu svoju

Svet da ulepšaju

Plamen upale

Kremenom potpale

Majko

Rod tvoj od tuge se iskrivi

Oči im upale od tuđe nevolje

Okajavaju neke grehe

A nisu njini

Hodaju bosi po mesečini

Prose

Za dobrobit sviju

Prose

Od Sunca svetlost

Od Zvezda istrajnost

Valjaju se u blatu

Zarad tuđih obećanja

Zarad gorkih priznanja

Lažu majko

Lažu

Deca naivna ti

Nisi ih na to spremila

Zavežljaj tvoj za otprem na put

Beše zagrljaj

Pogače okrajak

Ruka ispucala stisnuta

Među osudu ih svetle

Ispratila

Među krivdu ih podignuta čela Navikla

Majko

Jesi ti pretke molila

Puteve ružinom rosom polila

Jesi svima darovnice spremala

Majko

Svet surov postade

Tvoju decu bez zemlje

Hoće da proglase

Da budu stado pod čobanom

Ovca pred čoporom sinjih vukova

Zato si kičmu savila

Sebe zabradila u tamne marame

Osuđuješ se

Pogled deca da ne vide

Ruke si povukla

Sumnjaš da si im njime čemer

Darovala

Nisi

Majko

Nisi

Inatno deca tvoja

Hodaju

Iako su rasuta

Al se ne predaju

Majko

Budi ponosna

Ova pesma nije prkosna

Ova pesma nije žalosna

Istina je drugačija

Majko

Sa planine govor stiže

Neko novo pleme niče

Orden tebi nalik

Deca tvoja uvek

Za vek

Biće pravedna

Oslobodiće ih

ISTINA

Ostali nek se zapitaju

Čiju su decu želeli

Čiji obraz pokušali

Da okaljaju

Pa nek prosude sebi

Kad sude drugima

Da li valjaju

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *